Naš voditelj vladinih poslova, Zoltan Kesz, intervjuirao je kandidata iz švedske stranke Pirate za Europski parlament. Razgovor je nastojao razumjeti njihove perspektive o budućnosti Europe, strategije koje preporučuju za rješavanje sadašnjih problema i njihov stav o važnim političkim pitanjima.

Koji su najveći izazovi s kojima se EU trenutno suočava?

“Najveće pitanje s kojim se EU suočava je kako vladavinu prava i ljudska prava dovode u pitanje određene države članice, kao i sama komisija EU-a, u pitanjima kao što je kontrola chata.

Proliferacija neliberalnih policijskih država u Europi rezultat je kontinuiranog širenja masovnog nadzora, borba protiv koje je moj glavni politički fokus. Prva stvar koju treba prepoznati jest da više ne postoji razlika između državnog i korporativnog masovnog nadzora; Državni nadzor prvenstveno se provodi kroz stražnja vrata koja omogućuju pristup podacima koje prikupljaju tvrtke.

Te korporacije zauzvrat osiguravaju svoje kontinuirano pravo na iskorištavanje podataka potrošača putem regulatornog hvatanja i lobiranja kao što je bilješka o politici „Podaci i privatnost potrošača” Centra za izbor potrošača, dokument koji bi se činio uvjerljivim samo onim zakonodavcima bez iskustva u tehnologiji .”

Koja je vaša vizija Europe u narednom desetljeću?

„Moja je vizija zdrave Europe koja nastavlja raditi ono što čini najbolje, kao što je zaštita građanskih prava, a posebno prava potrošača, i prednosti koje donosi, ne samo veća individualna sloboda, već i dugoročni prosperitet cijele unija.

Sjajan primjer kako promicati tržišno natjecanje na način koji štiti inovacije je provedba mandata zajedničkih punjača EU-a, gdje je tijelo za industrijske standarde imenovano za donošenje odluke o specifičnom konektoru i dobilo je mandat za promjenu tog standarda u budućnost. To sprječava vezanost potrošača, a istovremeno omogućuje buduće inovacije.

Funkcionalno tržište oslanja se na istinski informiranog potrošača koji bira između više smisleno različitih proizvoda ili usluga koji su u istinskoj konkurenciji jedni drugima. Sva regulacija tržišta trebala bi težiti jačanju ovih temeljnih uvjeta.”

Kako vidite ulogu umjetne inteligencije u bliskoj budućnosti? Što mislite o tome da se to regulira?

“Mislim da treba biti oprezan u reguliranju generativne umjetne inteligencije na takav način da bi se povećale prepreke za ulazak u ovaj novi prostor, gdje je zdravo tržište s mnogo jakih konkurenata vitalno. Propisi o tome kako se generativna umjetna inteligencija može koristiti i kako se njezini proizvodi šire po mom su mišljenju nepotrebni. Dezinformacije, krivotvorene slike i slično nisu novi problemi, možemo koristiti alate koje već imamo za borbu protiv tih bolesti.

Mislim da su prikladni propisi oni koji smanjuju prepreke ulasku, a istovremeno ograničavaju antikonkurentsko ponašanje i vladaju u tvrtkama koje se približavaju monopolnom statusu. Primjeri toga bili bi propisi koji promiču modele otvorenog koda, koji se mogu izvoditi na hardveru potrošačke razine, umjesto vlasničkih rješenja u oblaku.

Stavljajući po strani generativnu umjetnu inteligenciju, postoje i druge vrste, poput sustava koji se koriste u službi masovnog nadzora. Budući da su osjetljivi na nove vrste zlouporabe od strane vlada, kao i drugih moćnih entiteta, trebalo bi ih regulirati. Mislim da je novousvojeni zakon o umjetnoj inteligenciji korak u pravom smjeru, ali izuzeci za tijela za provođenje zakona i migracije veliko su razočaranje i dopuštaju distopijske razine automatiziranog državnog prekoračenja. Također sam skeptičan prema tome kako se zakon nada da će se pružatelji visokorizičnih sustava jednostavno sami klasificirati kao takvi. Poštivanje prava pojedinca ne bi trebalo biti opt-in.”

Kakvu korist Europa ima od sporazuma o slobodnoj trgovini?

“Kroz jednostavno načelo konkurentske prednosti. Ako se, primjerice, proizvodnja nekog proizvoda oslanja na ekonomiju razmjera kako bi bila konkurentna, možda domaće tržište EU može podržati samo jednu takvu tvrtku. To bi dovelo do monopolizacije tržišta, osim ako tada ne bismo mogli proširiti tržište koje će dijeliti EU i druga prijateljska gospodarstva. Glavna svrha sporazuma o slobodnoj trgovini trebala bi biti jedna stvar koju su pokazali da zapravo mogu postići: povećanje prosperiteta uključenih strana.

Nisam, međutim, naivan s obzirom na rizike koje bi sporazumi o slobodnoj trgovini mogli stvoriti pretjeranim oslanjanjem na uvoz iz zemalja koje bi se mogle pokazati manje prijateljskim nego što se isprva mislilo. Kako bismo imali maksimalnu korist od sporazuma o slobodnoj trgovini, trebali bismo težiti tome da EU bude samodostatna, ako to bude potrebno, kao nuspojava, to bi značilo i domaće konkurente na ključnim tržištima, osiguravajući da europski potrošači uvijek imaju izbor dobavljača za bilo koju robu ili uslugu koju žele kupiti.

Osim toga, ne smijemo dopustiti da sporazumi o slobodnoj trgovini potkopaju naše zakonodavstvo u područjima u kojima smo već vodeći u svijetu, ili da nas prisile na uvoz loših zakona kao što su zahtjevi intelektualnog vlasništva slični ACTA-i u predloženom TTIP-u. Umjesto toga, dobro napravljeni sporazumi o slobodnoj trgovini omogućuju standardima EU-a da zaštite čak i one koji žive izvan zemalja članica.”

Mnogi političari govore o energetskoj diversifikaciji. Koje je, po vama, idealno rješenje?

“Opskrba energijom uvelike ovisi o geografskim i ekonomskim čimbenicima. Moja domovina, Švedska, ima vrlo povoljnu geografiju koja omogućuje proizvodnju velikih količina hidroelektrične energije. Nema svaka zemlja, zbog čega mislim da bi jedina potrebna inicijativa za javnu potrošnju trebala biti nastavak razvoja energetske mreže EU-a kako bismo omogućili onima od nas koji smo blagoslovljeni zemljopisom da drugima opskrbimo zelenu energiju. Takvo proširenje elektroenergetske infrastrukture također bi omogućilo veći udio povremene zelene energije za bilo koju zemlju, budući da bi se svaki višak mogao prodati na jedinstvenom europskom tržištu, koje će zbog svoje veličine biti prirodno manje sklono velikim fluktuacijama cijena.

Čak i s integriranijom mrežom, i dalje bismo imali potrebu za baznom snagom opterećenja, i iako mislim da bi se puno moglo postići cijenama po satu i takozvanim "pametnim mrežama", kao i širenjem crpne hidroelektrane, mi bismo vjerojatno još treba puno nuklearne energije. Nuklearna energija je jedina (uglavnom) geografski neovisna energija bez ugljika koja se može dispečirati, ali budući da je povijesno zahtijevala velike državne subvencije da bi ostala konkurentna, minimiziranje tih subvencija općenito je poželjno, ali može dovesti do pada upotrebe nuklearne energije, što je prihvatljivo samo dok ne dovodi do povećanja korištenja fosilnih goriva.

Ono što je važno, također očajnički trebamo smanjiti našu ovisnost o fosilnim gorivima, a vjerujem da je najučinkovitiji način da to učinimo korištenjem tržišnih sila u nametanju financijskog troška za negativne vanjske učinke koje emisije čine. U drugim zemljama to bi se moglo postići porezom na ugljik, ali EU koristi sustav ograničenja i trgovine. O kompromisima pristupa može se raspravljati negdje drugdje, ali u našem trenutnom sustavu, ono što bi bilo potrebno je daljnje ograničenje dodjele ugljičnih kredita, kako bi se kompenzirale emisije uzrokovane neučinkovitim cijenama tijekom 2010-ih.”

Koja vam je draža i zašto? Inovacija vs regulativa?

“To je čudno pitanje. Inovacija, naravno. Svi očito misle da podržavaju inovacije i da je propis koji oni podržavaju nužan, dok je tuđi prijedlog propisa prekoračenje vlasti.

Na primjer, čini se da se Consumer Choice Center želi smatrati snažnim antiregulatorom, ali vi također podržavate vladu koja svake godine daje monopolna prava milijunima tvrtki u obliku 
intelektualno vlasništvo. Patenti i autorska prava su, po mom mišljenju, propisi koji nameću najveće prepreke inovacijama i oni ostaju uglavnom neupitni. Ti su koncepti osmišljeni prije više stotina godina, primjenjivani znatno kraće, a od tada, unatoč tempu tehnologije i kulture koji se ubrzava redom veličina, njihov doseg i duljina trajanja narasli su do smiješnih razmjera.

To naravno uključuje nerazmjerne mjere provedbe poput onih u Direktivi o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, koje stavljaju po strani prava građana i potrošača u korist rent-seekinga velikih korporativnih nositelja prava.

Vaša suradnja s ECR, “Potrošački argument za intelektualno vlasništvo”, bizaran je propagandni trik koji odaje da kada su interesi potrošača i velikih tvrtki u sukobu, vi više ne stojite na njihovoj strani 
s potrošačem.”

Što brine vaše birače u vezi s Europskom unijom?

“Mislim da je mnogima EU zbunjujuća i neprozirna, što se meni čini uglavnom problemom kompetentnog medijskog izvještavanja. Nadam se da ću nastaviti tradiciju stranke Pirate pružanja transparentnih i razumljivih informacija kako novinarima tako i građanima.

Oni koje nadam se posebno predstavljati su oni koji su najviše zabrinuti za pravo na privatnost u svijetu sve većeg masovnog nadzora i za usmjeravanje EU u smjeru koji štiti svoje građane, umjesto 
dodatno pridonoseći takvom nadzoru.”

Mislite li da je mudro primiti više zemalja u Uniju?

“Dugoročno, apsolutno. No potrebno je razmisliti o tome kakav bi bio njihov utjecaj na europsku političku klimu, kao i na jedinstveno tržište. Ako, ili možda kada, Ukrajina pristupi EU, to bi bacilo poljoprivredno tržište, s odgovarajućim subvencijama, u potpuni nered, jer bi njihova izvanredna sposobnost proizvodnje žitarica nadmašila gotovo sve sadašnje proizvođače žitarica u EU.

Ako bi se, na primjer, Srbija pridružila, utjecaj bi se mogao najjače osjetiti u političkoj dimenziji, jer bi se vjerojatno svrstale uz Poljsku i Mađarsku, produbljujući ideološki rascjep koji se već formira 
između zemalja članica, rascjep koji već predstavlja prepreku sposobnosti EU-a da učinkovito djeluje.

Međutim, kada bi se izazovi kao što su ovi mogli prevladati, mislim da bi ljudima i sadašnjih zemalja članica i novih članica bilo puno bolje zajedno.”